Hemoroidi su vrlo česta pojava u današnjoj populaciji. Ubrajaju se u prevladavajuće anorektalne poremećaje. Danas je teško precizno reći koliki je postotak u populaciji jer većina pacijenata ne traži stručnu (liječničku) pomoć zbog straha ili nelagode. Samim time, odlučuju se za brzu pomoć ljekarnika i bezreceptnih lijekova.
U analnom kanalu smješteni su jastučići fibrovaskularnog tkiva. Njihova je uloga fiziološki mehanizam zadržavanja stolice. Kad se povećaju, prokrvare ili se spuste i izađu iz analnog kanala, tada se nazivaju hemoroidi. Hemoroide dijelimo na vanjske i unutarnje. Unutarnji hemoroidi su obično bezbolni jer na njihovom mjestu nema živčanih završetaka koji prenose bol. Vanjski mogu biti bolni jer su smješteni na lokaciji bogatoj osjetilnim živčanim završetcima. Ako se hemoroidi ozljede (zbog njihovog povećanja i proširenja u analni kanal) nastaje rektalno krvarenje pri defekaciji svijetlocrvene boje koje je vidljivo na toaletnom papiru. Usto se javljaju i svrbež i iritacija kože. Nastaje upala i otjecanje perianalne regije
Točan uzrok nastanka hemoroida nije poznat, ali povezuje se s povišenim intraabdominalnim tlakom (trudnoća, naprezanje pri defekaciji, pretilost), smanjenim udjelom biljnih vlakana u prehrani, konstipacijom te proljevom.
Prva linija liječenja je promjena životnih i prehrambenih navika. Savjetuje se unos biljnih vlakana (psilijum) prehranom, te dovoljna količina tekućine. Vlakna povećavaju volumen crijevnog sadržaja te time ubrzavaju peristaltiku. Uzimaju se s puno vode (jer inače mogu izazvati crijevnu opstrukciju i gušenje), zbog čega nabubre i prelaze u gelasto stanje u crijevima, čime se poveća volumen stolice i aktivira peristaltika (smanjeno naprezanje). Njihova primjena nije vremenski ograničena (jer su sigurniji naspram topikalnih i oralnih pripravaka). Nedostatak im je dugo vrijeme do početka djelovanja na simptome. Vlakna mogu smanjiti apsorpciju lijekova (npr. antibiotika, antilipemika – zato ide razmak 2-3 sata). Vlakna mogu uzimati trudnice i dojilje jer se ne apsorbiraju u crijevima. Također se preporučuje izbjegavati naprezanje pri defekaciji te smanjiti unos hrane koja može pogoršati simptome (začinjena i masna hrana, rajčice, citrusi, pića s kofeinom). Važno je održavati analnu regiju (kao i cijelu kožu) čistom i suhom (kako bi se smanjila mogućnost razvoja sekundarne infekcije i upale).
Topikalni pripravci (masti, kreme, gelovi, supozitoriji) se koriste za trenutačno smanjenje simptoma kao što su svrbež, žarenje, peckanje, bol i otok. Važno je ukloniti što prije neugodne simptome jer promjena životnih navika (kao i prehrambenih) daje rezultate tek nakon određenog vremenskog razdoblja.
Oralni pripravci sadrže venoaktivne biljne tvari. Najpoznatiji od njih su flavonoidi (diosmin i hesperidin). Djelujući na vensku stijenku, smanjuju simptome kao što su otok i krvarenje. Povećavaju venski tonus i kapilarnu otpornost te smanjuju kapilarnu permeabilnost.
Par savjeta koje bi bilo korisno upamtiti prilikom liječenja hemoroida su da treba održavati normalnu tjelesnu masu te se pravilno i raznovrsno hraniti. Dobro bi bilo nositi rublje i odjeću od pamuka te svakodnevno prati (blagim sapunima) i temeljito pritom osušiti prostor analne regije.